Povijest Istre
Istarski poluotok, smješten na krajnjem zapadu Hrvatske, oduvijek je bio poseban kraj. Takva je i turistička regija Istre koju čini samo jedna, Istarska, županija, ali po posjećenosti uvjerljivo prva turistička županija Hrvatske. Posebnost Istre proizlazi iz njezina položaja – ondje gdje se Sredozemno more najdublje uvlači u europsko kopno i izoliranosti od ostatka Hrvatske visokim masivom Učke. Stoga je Istra usprkos prevladavajućem hrvatskom življu, još od davnoga sedmog stoljeća pa sve do prije pedesetak godina, bila pod tuđinskom vlašću. Jedinstven položaj i miješanje različitih utjecaja doveli su do stvaranja posebne kulture i krajolika, glazbe, gastronomije, zbog čega je mnogi od milja zovu i „magična” zemlja.
Prvi poznati stanovnici Istre bili su ilirsko pleme Histri, po kojima je dobila ime. U antičko je doba bila važnim dijelom Rimskoga Carstva, nakon čije se propasti i dolaska Hrvata u vlasti nad njome izmjenjuju i dijele je razni franački vladari i Akvilejska patrijaršija. Od 15. stoljeća zapadnim obalnim dijelom Istre vlada Venecija, a istočnim dijelom i unutrašnjosti Habsburgovci. Potkraj 18. stoljeća Istrom nakratko vladaju Francuzi, da bi nakon toga, sve do kraja Prvoga svjetskog rata, bila pod vlašću Austrije. Nakratko njome između dva rata vlada Italija, a 1945. godine Istra napokon ulazi u sastav Hrvatske, najprije kao dijela Jugoslavije, a od 1991. godine kao dio samostalne države.
Ovaj kratki pregled povijesti važan je da se shvati podrijetlo bogatstva istarske kulture i njezine posebnosti kao prostora u kojem je možda najviše u Hrvatskoj do izražaja došlo miješanje velikih kultura i nacionalnih skupina Slavena, Romana i Germana. Istrani su zbog toga nadaleko poznati kao ljudi koji znaju čuvati svoju posebnost, ali i kao vrlo tolerantni ljudi koji poštuju različitost. Stoga su u Istri, usprkos malobrojnosti talijanske nacionalne manjine, hrvatski i talijanski ravnopravni jezici, a u većini se gradova koriste dvojezični natpisi.
Bogatstvo istarske kulture i ljepota njezine baštine prisutna je diljem ovog magičnog poluotoka, a možda ponajviše dolazi do izražaja u gradu ROVINJU. Panorama Rovinja s crkvom sv. Eufemije i zvonikom u središtu jedan je od najupečatljivijih simbola Istre. Ljepota Rovinja od davnina je privlačila brojne umjetnike koje su inspirirale njegove čarobne vizure, očuvane stare gradske kuće i slikovite uske uličice staroga dijela grada.
Među tim uličicama posebno mjesto ima Grisia, u kojoj se tradicionalno okupljaju umjetnici koji na licu mjesta nude svoja djela brojnim turistima. U rovinjskome muzeju u baroknom zdanju u središtu grada glavno mjesto imaju brojna slikarska djela starih majstora. Ima tu i djela umjetnika iz 19. stoljeća inspiriranih životom u Rovinju i Istri, posebice iz razdoblja austrijske vlasti kad je Istra činila strateški iznimno važan dio nekad moćnog Habsburškog imperija.
Takvih je spomenika mnogo i drugdje diljem Istre, kao npr. u Novigradu gdje u jednoj od gradskih galerija glavno mjesto imaju upravo modeli brodova Austro-Ugarske Monarhije. I gradić Novigrad, smješten na poluotoku kao i većina obalnih istarskih gradova, uspio je sačuvati mnogo od svoje stare graditeljske baštine, uključujući i impozantne zidine. Slični smještaj kao Novigrad ima i najsjeverniji istarski obalni grad Umag, nasuprot kojemu se nalazi jedna od najvećih marina u Hrvatskoj. I drugi obalni gradići imaju slikovite smještaje poput Vrsara na brdu iznad sigurnog zaljeva, omiljenog od strane mnogobrojnih nautičara.
Velik dio očuvane kulturne baštine u istarskom priobalju izgrađen je u vrijeme mletačke vlasti, što nam svjedoči simbol venecijanskoga lava na mnogim povijesnim spomenicima, kao npr. u Balama na jugu Istre. Venecijanska kultura vidljiva je i u mnogim drugim objektima, ne samo u gradskim naseljima nego i u ruralnom prostoru, poznatom po mnogobrojnim slikovitim vlastelinskim imanjima – stancijama.
Poput Rovinja, Novigrada ili Umaga, i središnji grad na zapadnoj obali Istre Poreč krasi lijepi smještaj na poluotoku. U ovom gradu, ujedno po broju turista najsnažnijem turističkom središtu cijele Hrvatske, nalazi se i najvrjedniji kulturno-povijesni spomenik u Istri. To je EUFRAZIJEVA BAZILIKA U POREČU, za sada jedini spomenik kulturne baštine u Istri koji je upisan u listu Svjetske baštine UNESCO-a. Bazilika je nazvana po biskupu Eufraziju u čije je vrijeme građena još u davnom šestom stoljeću na temeljima još starije bazilike.
Upravo je razdoblje njezine gradnje jedan od glavnih razloga njezine vrijednosti jer iz tog ranoga razdoblja kršćanske povijesti gotovo da nema posve očuvanih spomenika. Ona je jedinstvena i po svom posebnom stilu gradnje kao sjajan primjer ranobizantske umjetnosti, koji se rijetko gdje može naći tako daleko na zapadu. On je posljedica tadašnje vlasti glasovitoga bizantskog cara Justinijana koji je nakratko obnovio moć u prethodnim stoljećima propaloga Rimskoga Carstva.
Bazilika je izvana gotovo neprimjetna zbog uklopljenosti u urbanu strukturu stare gradske jezgre Poreča. No, uđemo li u njezinu unutrašnjost, odmah će nas zadiviti jedinstvenost njezine strukture, a posebice raskoš i posebnost njezina oltara. Kao i druge bizantske crkve iz tog doba krase je bogati mozaici, najbolje očuvani u apsidi crkve te u posebnoj zbirci unutar kompleksa cijele bazilike. Među njima, najpoznatiji je mozaik ribe, povijesni simbol Krista, koji služi i kao svojevrsni simbol grada Poreča. On se stoga katkad naziva i gradom mozaika.
Poreč naravno ne čini samo bazilika, već u njegovoj slikovitoj urbanoj jezgri ima i drugih lijepih i očuvanih građevina iz davnih vremena. Poput drugih gradova Istre, i Poreč ima svoj zavičajni muzej. I u ovome muzeju posebnu ulogu ima slikarstvo, s time da najvrjedniji dio zbirke pripada nekoć moćnoj i bogatoj obitelji Carli.
Najveći istarski grad PULA, smješten na krajnjem jugu istarskog poluotoka, na prvi pogled ne daje naslutiti kulturno bogatstvo koje se u njemu krije, kao ni ljepotu njegove bliže okolice. Razlog tomu njegov je smještaj u ravničarskom kraju, veličina grada i građevina na njegovim rubovima. No, uđemo li u središte grada, odmah će nas svojom monumentalnošću i očuvanošću zadiviti pulski amfiteatar koji svjedoči o iznimnoj važnosti Pule i Istre još od antičkoga doba. Radi se o šestom najvećem rimskom amfiteatru na svijetu, ujedno i jednom od najbolje očuvanih.
Amfiteatar je građen u doba cara Vespazijana u prvom stoljeću poslije Krista i izgled mu je ostao gotovo nepromijenjen dvije tisuće godina. Nekad je služio kao arena za okrutne gladijatorske borbe koje je znalo gledati i do
20 000 ljudi, a danas služi kao turistička atrakcija i omiljena pozornica za razne priredbe. Najviše je glazbenih priredbi – od klasične glazbe i baleta do rock koncerata, kojima pogoduje jedinstven ugođaj i akustika arene. Ipak, od svih je priredbi najpoznatiji nacionalni, a odnedavno i međunarodni festival igranoga filma koji se održava u srpnju svake godine.
Osim amfiteatra u Puli ima i niz drugih spomenika iz rimskog razdoblja, kao što je Slavoluk Sergijevaca u samom središtu grada. U Puli se nalazi i po vrijednosti građe jedan od najznačajnijih muzeja u Hrvatskoj – Arheološki muzej Istre. U njemu je skupljena najveća količina arheoloških nalaza u Istri od prapovijesti do srednjega vijeka. Mnogo vrijednih spomenika, posebice iz novijeg razdoblja, ima i u Povijesnome muzeju Istre te u malim galerijama. Zanimljive slike i grafike mogu se naći i u impozantnom zdanju Gradskog poglavarstva, posebice iz vremena Habsburškog, odnosno Austro-ugarskog carstva, kada je Pula bila jedna od najvećih vojnih luka u svijetu.
Okolica Pule također obiluje iznimno vrijednim kulturno-povijesnim spomenicima, a ističe se Nacionalni park Brijuni kao glavni biser prirodne baštine Istre. U njemu su posebno vrijedni spomenici iz antike kao što su rimske vile te kompleksi tvrđava iz vremena Austro-Ugarske. Među njima najimpozantnija je utvrda na otoku Mali Brijun, koja danas povremeno služi kao pozornica za kazališne predstave. U blizini Pule je i stari antički ilirski grad Nezakcijum još iz predrimskoga doba te na najistaknutijoj krajnjoj južnoj točki istarskog poluotoka kod rta Kamenjak impozantni svjetionik Porer.
Dok kulturna baština obalnoga dijela Istre pozornost posjetitelja plijeni uglavnom urbanim mediteranskim ugođajem, jednako lijepa unutrašnjost oduzima dah ljepotom pretežno kultiviranog krajolika malih istarskih sela i gradića. Njezin najljepši dio čine romantični gradići na vrhovima brežuljaka, među kojima je najpoznatiji MOTOVUN iznad doline najveće istarske rijeke Mirne i zelenila Motovunske šume. Poznat je kao mjesto održavanja Motovunskoga filmskog festivala, koji za razliku od tradicionalnijeg pulskog privlači uglavnom mladu publiku i tako daje svojevrsnu injekciju životnosti ovom starom gradu.
I čarobni Grožnjan revitaliziran je mladim ljudima jer se u njemu nalazi Međunarodni kulturni centar hrvatske glazbene mladeži. Tu su i stari Buzet, Oprtalj, Hum, Pićan, romantično Završje i mnogi drugi gradići. Osim što ukrašavaju istarske brežuljke, većina se tih gradića ističe i kao prekrasni vidikovci s kojih se kao u Buzetu može uživati u čaroliji ljepote unutrašnjosti Istre. Istra se hvali da se u njoj nalazi i najmanji grad na svijetu – sićušni Hum sa svega 17 stanovnika. Poznat je po Aleji glagoljaša – sedam kilometara dugom putu ukrašenom skulpturama stiliziranih slova starog hrvatskog pisma glagoljice.
I unutrašnjost crkava i palača unutrašnjosti Istre nudi mnogo toga zanimljivog. Posebno je atraktivna unutrašnjost crkve svetog Blaža u Vodnjanu s mumijama svetaca iz vremena početaka kršćanstva te oltar i vrijedne slike u crkvi svete Marije u Bujama. No od svih je likovnih djela u istarskim crkvama možda najpoznatija freska autora Vinzenta iz Kastva s prikazom Mrtvačkog plesa iz 15. stoljeća u crkvici svete Marije na Škrilama u Beramu pokraj Pazina.
Posebno mjesto u Istri ima grad LABIN kao jedini veći grad na istoku Istarske županije. Ovaj nekoć rudarski grad poznat po pobuni rudara protiv vlasti fašističke Italije smješten je na visoravni u blizini mora na 300 metara nadmorske visine. Poznat je po starom dijelu grada na vrhu brda i po snažnoj umjetničkoj tradiciji. Ima nekoliko muzeja i galerija, od kojih se posebno ističu gradska galerija i još više jedinstvena kiparska galerija na otvorenom. Ovdje i danas stvaraju vrsni suvremeni kipari.
U samom središtu Istre smješten je njezin glavni grad PAZIN. Njime dominira monumentalni kaštel iznad zastrašujuće Pazinske jame, koja je inspirirala velikog Julesa Vernea za njegov roman „Mathias Sandorf”. Kaštel je nastao još u ranom srednjem vijeku u vrijeme franačkih vladara, a današnji oblik dobio je uglavnom u 16. stoljeću u vrijeme Habsburgovaca. U kaštelu se nalazi po mnogima najatraktivniji muzej u cijeloj županiji – Etnografski muzej Istre. U njemu se čuva vrijedna zbirka narodnih nošnji koje zorno pokazuju posebnost istarske narodne baštine. Među njima se skladnošću osobito ističe narodna nošnja grada Vodnjana na jugu Istre.
Nedaleko od Vodnjana još je jedan poseban istarski gradić Svetvinčenat u kojem se ističe središnji trg „Placa”. Renesansnim trgom dominira dvorac Grimani kao simbol ovoga gradića, te crkva i niz kuća u istom stilu. Svakovrsnih ljepota ima i drugdje diljem Istre, od starinskih crkvenih tornjeva kao u Svetom Lovreču, dvoraca i palača kao u Balama do mističnih gradina poput Boljuna, koji nas mame da lutamo ovom magičnom zemljom.
